Silikonska, silikatna ili mineralna: koju završnu žbuku odabrati

Završna žbuka radi tri posla odjednom: štiti sustav od kiše i UV zračenja, pušta vodenu paru iz zida van i daje fasadi izgled. Različite vrste veziva različito balansiraju ta tri posla — i zato ne postoji "najbolja žbuka", nego najbolja žbuka za vaš objekt.

Četiri vrste, ukratko

Mineralna žbuka

Klasika na bazi cementa i vapna. Diše najbolje od svih i prirodno je otporna na alge zbog visokog pH. Mane: kruta je, osjetljivija na udarce i kišu tijekom sušenja, a boje su joj pastelne — intenzivne nijanse se postižu naknadnim ličenjem. Dobar izbor za starije zidane objekte i tradicionalne kuće.

Silikatna žbuka

Vezivo je vodeno staklo, kemijski se veže s mineralnom podlogom. Vrlo paropropusna, postojana boja, ne elektrostatizira se pa manje privlači prašinu. Traži mineralnu podlogu i uigranu ekipu — veže brzo i ne oprašta nastavke na plohi.

Silikonska žbuka

Najuniverzalnija: odlično odbija vodu (kap se skuplja i otkotrlja zajedno s prljavštinom — tzv. samočisteći efekt), dobro diše, elastična je i drži intenzivne boje. U istarskim uvjetima — sol u zraku uz more, bura, jako sunce — ovo je žbuka koju najčešće ugrađujemo. Jedina "mana" joj je cijena, ali na fasadi od 300 m² razlika je nekoliko stotina eura za sloj koji gledate sljedećih 25 godina.

Akrilna žbuka

Jeftina i elastična, ali slabo diše. Na izoliranim fasadama u primorskoj klimi zna raditi probleme: vlaga ostaje u sustavu, a sjeverne strane brže zazelene. Ugrađujemo je rijetko i samo tamo gdje podloga i orijentacija to dopuštaju.

Granulacija i struktura: milimetri koji se vide izdaleka

• 1,5 mm zaribana — najčešći izbor: mirna, sitna tekstura, moderan izgled, dobro skriva sitne neravnine.
• 2,0 mm zaribana — rustikalnija, izraženija tekstura; praštajuća na velikim plohama i jakom bočnom svjetlu.
• Zaglađena (puna) struktura — glatki, "betonski" izgled koji arhitekti vole; najzahtjevnija za izvedbu jer pokazuje svaku neravninu armaturnog sloja.

Isti ton boje na 1,5 i 2,0 mm izgleda različito — krupnija granulacija baca više sjene pa boja djeluje tamnije. Zato uzorak uvijek gledajte na zidu, na suncu i u sjeni, a ne na papiru.

Boja: nije samo estetika

• Tamne boje na suncu se griju i do 70 °C, a toplinska naprezanja s vremenom napuknu završni sloj. Za ETICS fasade proizvođači propisuju minimalnu svjetlinu boje (HBW indeks, u pravilu ≥ 25–30) — što tamnije želite, to je važnije da to potvrdi proizvođač sustava, ne samo dobra volja.
• Jug i zapad blijede najbrže. Intenzivna terakota ili antracit na tim stranama traže kvalitetnije pigmente — još jedan razlog za silikonsku žbuku.
• Dvije boje na fasadi (svijetla ploha + tamniji akcent) izgledaju odlično i ne koštaju bitno više — razdjelnice se rješavaju u fazi armature, pa je važno da se odluka donese prije žbukanja.